GORNJA SKAKAVA-FORUM Gornja Skakava pripada Distriktu BRČKO,i udaljena je oko 20 km od Brčkog.Broji 259 kuće koje su rasporedjene u 4 zaseoka(Lipovac,Medjaci,Mojka i Podarevac).Broj stanovnika Gornje Skakave:ca 1.700,ali samo 300-320 zivi stalno u Gornjoj Skakavi.
Seiten: 1 2 Zurück zur Übersicht
Autor
Thema: TKO SMO-ŠTO SMO


Ja cu pokusati pojasniti slijedom analize porijekla jezika tko smo i odakle mi i srbi.
Dakle na jednoj grani majke jezika (ostavit cu engleske nazive) tj. Mother tongue nalazi se grana Proto-Indo-European iz koje se granaju Celto-Italo-Tocharian, Aryano-Greco-Armenic, te nasa grana Balto-Slavo-Germanici. Iz ove grane izdvojili su se Proto-Germanic,a grana se nastavila preko Balto-Slavic koja se razdvojila na Baltic i Slavic. Slavic se grana na Vestern-Slavic (grane Czech, Polish), Proto-Russian (grane Great Russian, White Russian, Ukrainia) te Southern Slavic (grane Slovenia, Bulgarian, Serbo-Croatian).
Dakle ako ti je se dalo ovo iscitavati vidljivo je da grana na kojima se zasniva slicnost naseg jezika ima samo ovo posljednje grananje s bugarskim i slovenskim, a od poljskog bi se morali vratiti jos jedno grananje prije, a i tu poslije imamo grananje na poljski ceski.

E sad ako smo zivjeli mi s poljacima valjda bi to granjanje jezika bilo kasnije a ne tako rano, sto isto vrijedi i za srbe i cehe. Hocu reci juzni slaveni su se odvojili kao jedan jezik i tek kasnije na tri grane (slovenski, bugarski, i sh, koji sad gledamo kao odvojene grane hrvatski i srpski), a isto tako zapadni na poljake i cehe.
A da smo svi obisli kaspijsko jezero, naselili karpate a odatle krenuli u seobu prema Evropi, pa mislim da to nitko ne dvoji.



Evo malo geografskog kretanja:
Indo-europska invazija se dogodila oko 5.600 godina prije naseg racunanja vremana (prije Krista) oko plodnih podrucja crnoga mora. Dake podrucje sjeverno od Mesopotamije (Tigris i Eufrat), istocno od Anatolije i Crnog mora, juzno od Caucasa mts, i zapadno od Kaspijskog jezera nalazila se pradomovina. Seoba je krenula istocnom stranom oko Kaspijskog jezera, gdje se jedna grana odovjila ka Iranu, pa druge dvije dalje prema Aziji. A ova grana kojom smo i mi dosli presla je Ural, Volgu, Don, Karpate ….do Dunava.

Ali nisam tako pametan evo i link Iova sveucilista u USA na kojoj je to lijepo slikovito prikazano. Dakle o ovom se poducava tj. postoje autoriteti koji su to proucavali i koji stoje iza toga.
http://www.public.iastate.edu/~cfford/342worldhistoryearly.html




A sada malo detaljiziranja s domaceg terena …
Slavenski jezici i inace cine najsrodniju indoeuropsku skupinu jezika. Ovo je dijelom toga sto sto su se oni najkasnije raspali na pojedine jezike. Pretpostavka je da su Slaveni sve do sve do 3 stoljeca naseg racunanja vremena (poslije Krista) govorili jednim jezikom s manjim dijalektnim razlikama. Ovakav jezik je u znanosti poznat kao slavenski prajezik ili praslavenski jezik. Nije sacuvan ni u jednom pisanom spomeniku nego se utvrdjuje temeljem poredbeno-povijesnih proucavanja. Potvrdjeni (poznati/dokazani) slavenski jezici se dijele prema uzoj srodnosti (kako sam prosli put napisao) u tri skupine: istocnoslavensku (ruski, bjeloruski i ukrajinski), zapadnoslavensku (ceski, poljski, te ono sto nisam napisao prosli put slovacki, kasupski, gornjoluzicki, donjoluzicki i polapski), te na kraju juznoslavenski (hrvatski, srpski i bugarski, pa ono sto nisam napisao jos: slovenski, makedonski i staroslavenski). Ovo je sve detaljnije napisano (prosireno) cisto zbog toga da svi jezici budu obuhvaceni.
Staroslavenski je prvi slavenski zapisani jezik. Najstariji oblik toga se nalazi u prijevodima Sv. pisma te u drugim crkvenim (naravno da drugih nije ni bilo tada  ) knjigama iz 10. i 11 stoljeca. Ovaj knjizevni jezik je djelo slavenskoga prvoucitelja Konstatina-Cirila, a utemeljen je na juznoslavenskom govoru Slavena iz okolice Soluna koji se govorio polovinom 9. stoljeca i bio je srodan nekom tadasnjem govoru makedonaca. Tada se nije mnogo razlikovao (mislim na ovaj staroslavenski jezik) od ostalih slavenskih jezika a ako su i bile razlike one su bile znatno manje nego sto su danas, te je stoga bio razumljiv svim Slavenima.

Evo tu otprilike i zavrsava neki slijed seljenja naroda slavinskoga (te se dalje kroz analizu jezika ne moze na nekoj makro razini pratiti to kretanje), mogu vam dalje napisati (ako zelite o utjecaju i ucenja Cirila i Metoda, te o povijesti hrvatskog knjizevnog jezika) dalje, ako zelite, mogu pisati o hrvatskim kraljevima kronolsoski) (svim koji su bili i koje je zabiljezila povijest) …




Bettiku,napisi nam sve povijesne cinjenice,tako da i mi nesto ucimo,a ne samo da se busamo u grudi da smo hrvati i da pricamo hrvatski jezik,a pojma ne,mamo tko smo i sto smo!
Hvala ti unaprijed,u ime svih skakavljana.



Dakle slijedi nastavak …
Na ovaj jezik su sv. braca Cirli i Metoda preveli liturgijeske knjige prije nego sto su posli u Moravsku i Panoniju. Za ovo nema izvorno sacuvanih zapisa jer su najstaroji spomenici unisteni poslije Metodove smrti (885.god) vec su sacuvani prijepisi iz 10. i 11. stoljeca. Inace za ovaj jezik pored toga sto se kod nas ustalio naziv staroslavenski jos susrece u literaturi naziva starobugarski, crkvenoslavenski. Ili jos preciznija podjela nesacuvani (u spisima nepotvrdjen jezik) naziva se starocrkvenoslavenskim (to je jezik kojim su govorili Ciril i Metoda) i staroslavenski onaj koji se sacuvao u crkvenim spisima (kanonski spisi). Netko ga takodjer naziva i opceslavenskim knjizevnim jezikom. On je bio nadregionalan tako da su ga svi slaveni (juzni) mogli koristiti kao 'sluzbeni'. Uh, idemo dalje …
Tijekom vremena ovaj jezik nije ostao isti tako da su razni pisci iz pojedinih slavenskih sredina spontano unosili neke promjene, tj. modificirali su jezik prema zivom govoru. Ovakvo prilagodjavanje naziva se redakcija, pa imamo sljedece redakcije: hrvatsku, srpsku, rusku, cesku, bugarsku, makedonsku i panonskoslavensku. (ovdje se jos ne radi o grananju jezika)
E sad, buduci da slavenski jezici nisu imali svoga pisma, Ciril je 863 sastavio pismo i nazvao ga glagoljica stariji tip je nazivao obla – a na teritoriju Hrvatske razvio se novi tip uglata ili hrvatska glagoljica). Uskoro se pojavilo i pojednostavljeno drugo pismo nazvano cirilica (jer se mislilo da ju je on sastavio).

Dakle, staroslavenski jezik (sva njegova gradja: morfoloska i glasovna) opisan je na temelju natpisa sa staroslavenskih spomenika pisanih glagoljicom i cirilicom.

I ZATO LJUDI MOJI VRLO BITNO NAM JE DA SLIKATE ONE SPOMENIKE NA NASEM GROBLJU JER POTICU IZ TOGA VREMENA
Znacenje staroslavenskog jezika je veliko po ulozi u razvoju slavenske pismenosti, razvoju slavenske kulture, razvoju slavenskih knjizevnih jezika. Buduci je on najstariji zapisan (potvrdjen) slavenski jezik.

Eto za danas toliko … sutra slijedi hrvatski knjizevni jezik …a mozda jos ponesto 




SJEVEROISTOCNA BOSNA OD NAJSTARIJIH
VREMENA DO DOLASKA TURAKA GOD. 1464.
--------------------------------------------
1. Anticko doba
Želimo li sjeveroistočnu bosansku Posavinu izdvojiti iz cjelokupne bosanske Posavine, onda je to teritorij omeđen rijekom Savom na sjeveru, Semberijom na istoku, rijekom Bosnom na zapadu, a planinama Majevicom, Trebavcem Vučjakom na jugu i jugozapadu, a to otprilike odgovara području srednjovjekovnog teritorija »Terra Tolys «.
Ovo područje, dio nekadašnjeg Panonskog mora, bilo je naseljeno već prije antičkog doba, paleolita. To je dokaz da ».intenzivnije naseljavanje sjevernobosanske regije skupinama praljudi otpocinje oko 60.000 godina prije nas, jer su naime ,paleolitski ljudi u vrijeme posljednjeg ledenog doba birali za svoja naselja niske brežuljke pri rubovima riječnih dolina, pogotovo u blizini većih izvora i sastava rijeka. Iako su paleolitska naselja kod Svilaja i Makljenova< kod Doboja izvan teritorija sjeveroistočne Bosne, ipak nije isk1jučeno da je i ona bila tada naseljena, jer je konačno tu ušce rijeke Bosne, Tolise i Tinje, a i samo je područje uz mnogobrojna nalazišta antičkog perioda nedovoljno istraženo.




Necu sada gnjaviti puno o utjecajima raznoraznima, neke ideje necu navoditi jer iako predstavljaju mala lutanja u jeziku, nisu bitnije utjecala na danasnji knjizevni jezik … uglavnom: krajem 9. stoljeca Hrvati su s bogosluzjem dobili i knjizevni jezik (starocrkvenoslavenski) i pismo (glagoljicu). Pismenost se pocinje naglo siriti u liturgijske (nabozne) i neliturgijske (svjetovne) tekstove crte narodnog jezika narocito cakavskoga. I to je tako sve do pocetka 14. stoljeca (od dviju glagoljskih listina iz Novoga iz 1309.) kada u pravnim spisima srednjovjekovnih hrvatskih glagoljasa pobjedjuje upotreba narodnoga jezika. Narodni cakavski jezik od samoga pocetka (Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345., i sibenska molitva iz istog vremena) karakteriziraju hrvatsku latinicnu knjizevnost.
Najvazniji pisani spomenik je Bascanska ploca(oko 1100. g), s njom je hrvatski knjizevni jezik stupio na podrucje pismenosti. Razvija se bogata srednjovjekovna knjizevnost (zivoti svetaca, pripovijetke, romani, duhovno pjesnistvo, crkvena prikazanja) dobrim dijelom prijevodna. Uz glagoljicu se vrlorano javlja i zapadna cirilica, tzv. Bosancica. (Bodna, juzna Dalmacija, Povaljska listina 1184/1250) i latinica (Dalmacija, Istra, te spomenuti Red i zakon – ovo je najstariji hrvatski tekst koji je u cjelini pisan latinicom.
Ulaskom stokavskog narjecja u hrvatskiu knjizevnost pred kraj 15. stoljeca (Sisko Mencetic – 1457-1527 i Dzore Brzic 1461-1501, te pjesama spjevanih 'na narodnu' u Ranjininu zborniku pocinje danasnji knjizevni jezik. Stokavski tip jezika se u 16 stoljecu siri i na druga podrucja knjizevne djelatnosti, nastavlja se u 17 i u 18 stoljecu (Andrija Kacic Miosic, Matija Antun Reljkovic). Na sjeverozapadnom dijelu se razvijao hrvatski kajkavski knjizevni jezik, ali je on polovinom 19. stoljeca napusten, te su se tako hrvati ujedinili u jedan knjizevni jezik. Sve hrvate u jednom jeziku i jednoj grafiji (tipu slova za pisanje glasova) ujedinio je tek Ljudevit Gaj (1809-1872).

E to je to hrvatskom knjizevnom jeziku. Postojale su jos ideje o tome da su Hrvati i Srbi jedan narod te da trebaju stoga imati jedan jezik i jednu knjizevnost (u Becu sastanak 1850. Hrvati: I. Kukuljevic, D. Demeter, I. Mazuranic, V. Pacel, S. Pejakovic, Srbi: V.S.Karadzic, Dj. Danicic i Slovenac F.Miklosic)… ako zelite i o tome … (kako se ta ideja rodila, kako se pokusalo objediniti, kako je propala, te zasto je bio Novosadski sastanak glede jezika …




Bettiku,sve nas zanima,samo pisi.Imas li kakve izvore specificno za sjeveroistocnu Bosnu,za Posavinu?



Prije samog nastavka pisanja jedna mala digresija. Oko 1836. javlja se u Hrvatskoj ideja da smo bastinici Ilira (plemena koja su tu zivjela prije dolaska Slavena). Inace danas se Albanci smatraju sljednicima Ilira, a to su plemena najstarija u Evropi.

Dakle nastavljam se na temu …
Javlja se Ilirski pokret, izdaju novine, dosta su knjizevno aktivni. Gaj i ilirci teze da u knjizevnom jeziku ujedine sve Juzne Slavene. Hrvatski jezik nazivaju ilirskim, te neke pojedinosti prilagodjavaju tom cilju (teznja ka ujedinjenju jekavaca, ikavaca i ekavaca). Pravopis je korijenski, morfonoloski itd. itd. …
E sad polazeci od krive pretpostavke da su Hrvati i Srbi jedan narod te da trebaju stoga imati jedan jezik i jednu knjizevnost sastaju se u Becu 1850. Hrvati: I. Kukuljevic, D. Demeter, I. Mazuranic, V. Pacel, S. Pejakovic, Srbi: V.S.Karadzic, Dj. Danicic i Slovenac F.Miklosic). Pod Karadjicevim utjecajem zakljucuju da je za buduci knjizevni jezik ponajbolje izabrati jedno od narodnih narjecja, i da je najbolje da to bude ijekavski govor (pazite to!) te da pisanje treba biti najblize izgovoru. Ovaj dogovor znan jos kao Becki knjizevni dogovor ostao je bez neposrednog utjecaja na razvoj hrvatskog i srpskoga knjizevnog jezika.
Karadziceva reforma je pobijedila u Srbiji, a njegov ugled pocinje rati i u Hrvatskoj. Tada hrvatski lingvisti, nazvani hrvatski vukovci, nastoje da knjizevni jezik oblikuju prema Karadzicevu uzoru. Na osnovu Karadzicevih i Danicicevih djela izradjen je «Hrvatski pravopis» (Zagreb, 1892) Ivana Broza. Njime smo (mi Hrvati) dobili fonetski (fonoloski) pravopis koji se uz manje prekide i neka kolebanja upotrebljava sve do danas. Kasnijim kolebanjima su politicki razlozi. Na istoj polaznoj osnovi Tomo Maretic (1854-1938) izradio je svoju veliku «Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga knjizevnog jezika» (Zagreb, 1899, 1931, 1963.), a I. Broz i F. Ivekovic «Rjecnik hrvatskog jezika» (Zagreb, 1901.)
Napomene: Srbi nisu prihvatili potpuno Karadzicevu reformu tj. Nisu prihvatili ijekavski izgovor i nisu pisali glas h svugdje gdje mu je po etimologiji mjesto. Odnos prema stranim rijecima stvoren je jos za vrijeme rustificiranja srpskoslavenskoga jezika i zivi i dalje pa u srpskom knjizevnom jeziku pobjedjuju mnogi slavenizmi i rusizmi (npr: opsti, opstina, svestenik, prevashodan itd.).

Politicke prilike nisu pogodovale zblizavanju ova dva jezika, pa je tako karadjordjevicka JU htjela postici jedinstvo nasilnim putem sto je samo potaklo revolt pa su se i pravopisne i jezicne razlike povecale.

Novosadski dogovor
Komunisticka Ju je u pocetku prepustala svakom narodu da se sluzi svojim jezickim izrazom. Ipak u teznji da se ova dva jezika sto vise priblize urednistvo «Letopisa matice srpske» raspisalo je anketu o jezicnim i pravopisnim pitanjima i do rujna 1954. objavilo odgovore 40.-tak sudionika. Poslije zavrsetka ankete odrzan je sastanak i zakljuceno da je jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik, pa je knjizevni koji se razvio oko dva sredista, Zagreba i Beograda, jedinstven s dva izgovora: ijekavskim i ekavskim, da je u njegovu nazivu u sluzbenoj upotrebi obvezno istaci oba njegova dijela (i srpski i hrvatski), da su ravnopravna oba izgovora (ijekavski i ekavski) i oba pisma (latinica i cirilica), da je potrebno izraditi prirucni rijecnik HS knjizevnog jezika, terminoloske rijecnike i zajednicki pravopis. Temeljem toga izradjen je 1960. zajednicki pravopis koji je Matica hrvatska izdala ijekavski i latinicom pod naslovom «Pravopis hrvatskosrpskoga knjizevnog jezika» a Matica srpska ekavski i cirilicom pod naslovom «Pravopis srpskohrvatskog knjizevnog jezika».

Medjutim kako je Novosadski dogovor iskoristavan za dokazivanje da hrvatski knjizevni jezik ne postoji i da je unifikacija politickom i upravnom prevlasti imala teznju da prevladaju srpske knjizevnojezicke osobine (kako se to dogodilo kod nas u BiH) u ozujku 1967. je 18 hrvatskih kulturnih ustanova potpisalo «Deklaraciju o nazivu i polozaju hrvatskog knjizevnog jezika» trazeci da se u Ustav SFRJ unese odredba kojom ce se jasno i nedvojbeno utvrditi ravnopravnost cetiriju knjizevnih jezika (slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga). Nazalost prijedlog nije prosao te je «Deklaracija …» dobila zestoku politicku osudu. Kako je Novosadski dogovor imao vaznu ulogu u tome (da se nijece samobitnost hrvatskoga knjizevnog jezika) Matica hrvatska ga se 1971. odrice. I eto imamo ovaj nas jezik koji imamo .

Karakteristike hrvatskoga jezika

Hrvatski knjizevni jezik ima jedinstven lik koji nema ni jedan drugi knjizevni jezik na svijetu. On je odredjen svojom normom tako da se jednoznacno moze odgovoriti na pitanje kako se sto hrvatski kaze. (Teorijski gledano ovu posebnost zamagljuje cinjenica sto on u srpskom knjizevnom jeziku ima tako bliskoga srodnika da je razumijevanje i bez prevoditelja gotovo potpuno. Ovo je posljedica toga sto su oba utemeljena na stokavskom narjecju, imaju zajednicku strukturu i glavninu rijecnickog blaga. Postoje, normalno, i razlike na svim jezicnim razinama. Navest cu poznatu recenicu na hrvatskom i srpskom o razlikama i time i zavrsiti s ovom mojom trakavicom o jeziku, a ako zelite sljedece pisem o hrvatskim kraljevima 
Hr: Vlak sa zeljeznickog kolodvora krenut ce tocno u deset sati.
Sr. Voz sa zel(j)eznicke stanice krenuce tacno u deset casova.

Stay heavy

PS
Danas je aktivno isticanje u postotku razlike izmedju jednog i drugoga jezika, pa slijedom toga nekidan je Strogi napisao da je slusao Babica krajem 80.tih u Australiji koji je govorio o 8% razlike, (molim te Strogi ovo nije nikakva kritika  ) a neki strucnjaci danas govore o 30% razlike u jezicnoj gradji.




Samo jos jedan dodatak, naime pisao sam o knjizevnom jeziku a sad o govorima na pojedinim podrucjima:

U Hrvatskoj (i BiH) danas postoji:
Stokavsko narecje
Cakavsko narecje i
Kajkavsko narecje

Ovo prvo Stokavsko narecje nam je najinteresantnije jer se govori u najvise u BiH (a pored nekih drugih osobina u sebi ima i mostvo turcizama)
Moze biti:
Ijekavski ili jekavski izgovor: govori se u istocnoj Heregovini, Dubrovniku, Baniji, Kordunu, djelomicno u Slavoniji, Zemberku, Gorskom kotaru, Lici, Dalmaciji i Bosni.
Ikavski ili zapadni izgovor: govori se u zapadnoj Bosni, zapadnoj Hercegovini, Dalmaciji, Lici, Slavoniji i zapadnoj Backoj. U krajevima zapadno od crte koju cine rijeka Bosna i Neretva (uz male izuzetke) ikavski govore hrvatsko i muslimansko stanovnistvo, a ijekavski srpsko stanovnistvo. I u drugim navedenim krajevima gdje je usporedo prisutna ikavica i ijekavica: Hrvati govore ikavicom, a Srbi ijekavicom. Izuzetak su Banija, Kordun, i zapadna Slavonija gdje ijekavicom govore i Srbi i Hrvati. Ne zaboravite kad se govori knjizevnim jezikom Hrvati bez obzira gdje zive govore ijekavicom.
Ekavski ili istocni govor: govori ga dio mjesta u istocnoj Slavojini (okolica Osijeka i Vinkovaca)
Bosansko-hercegovacko-dalmatinski govori (mladji ikavski dijalekt) rasprostire se oko Travnika, Prozora, Tomislavgrada, Livna, Ljubuskoga, Imotskoga, Makarske i Sinja . Govore ga Hrvati i Muslimani.
Slavonski govori: da ih sve na nabrajam po Hrvatskoj uglavnom to je govor srednje Posavine, govore ga Hrvati a u dijelu bosanske Posavine (Orasje) i Muslimani.
Istocnohercegovacki govori: oko Sarajeva, Varesa, Maglaja i Tuzle. Govore ga i Srbi i Hrvati i Muslimani.
Istocnohercegovacki govori: istocna Hercegovina, Jugoistocna Bosna, pretezno srpsko stanovnistvo zapadne Bosne, sjevernoistocne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Gorskog kotara i Slavonije, grkokatolicko pucanstvo Zumberka, Dubrovnik. E da ne bude zabune (zbog pominjanja Dubrovnika) maprosto radi se o ijekavskom izgovoru, nova akcentuacija (drugaciji akcenti na rijeci), dosljedno št, novi oblici u deklinaciji. To su govori Srba, Crnogoraca, Muslimana i Hrvata.


Seiten: 1 2 Zurück zur Übersicht

WebMart Homepage Tools: Eigenes Forum kostenlos starten